Na području Požeštine devet je tisuća hrvatskih branitelja koji imaju udijele u Fondu hrvatskih branitelja. Na području Pakraca i Lipika još ih je tri i pol tisuće.
Krešimir Pavelić, voditelj Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskog rata pozvao ih je danas da svoje udijele zadrže što duže budući da se očekuje rast njihove vrijednosti. Prema njegovim riječima na taj će se način spriječiti bogaćenje onih koji to ne zaslužuju. 
Dodaje da je svoje je udijele dio branitelja već nelegalno ustupio, dio ih nije niti mogao ostvariti, a dio će ih biti primoran prodati s obzirom na tešku materijalnu situaciju.

Pavelić se osvrnuo i na objavu registra Hrvatskih branitelja. "Branitelji Požeške županije slažu se objavi registra hrvatskih branitelja jer među njima ima onih kojima tu nije mjesto ali su isto tako zatražili da se objavi popis i obih koji su ratovali protiv Hrvatske te korisnika prava stečenih u 2. Svjetskom ratu.

Županijska koordinacija udruga u cijelosti podržava stavove koordinacije udruga grada Pakraca, te upozorava na nelogičnosti u postupku uhićenja hrvatskih branitelja s pakračkoga područja koji se, kaže Pavelić trebaju braniti sa slobode.

Izvor; RVA.hr

Riječ urednika:

LiPa Net prati postupke ispitivanja i uhićenja osumnjičenih za zločine protiv civilnog stanovništva u Poljani tijekom 1991. godine od samog početka, no do sada nismo objavljivali informacije o tome u svrhu sprečavanja utjecaja na tijek istražnog postupka te izbjegavanja situacija u kojima bi pojedinci na osnovu objavljenih tekstova mogli poduzeti akcije koje bi predstavljale pritisak na rad i samostalnost sudstva i sudskih postupaka.

No kako su prije desetak dana gotovo sva javna glasila u RH prenjela informacije o uhićenjima, od kojih su neka obavljena i na sam Veliki petak, izražavamo svoju podršku većini branitelja u zahtjevima da se istražni i sudski postupak vode prije svega s većim poštovanjem prema osumnjičenim braniteljima, jer se ne radi ni o kakvim "šoblerima", već su u pitanju ljudi čiji doprinos u obrani RH nije upitan, a kako su u pitanju većinom obiteljski ljudi, mišljenja smo da sud ozbiljno treba razmotriti mogućnost njihovog puštanja u svrhu obrane sa slobode.

S druge strane, razni srpski mediji, među kojima prednjače oni koje podržava srpsko iseljeništvo, naveliko govore o "ubicama civila iz Poljane",  te po tko zna koji put još od 1990. godine šire ideju o "genocidnom hrvatskom narodu", "ustaškim sinovima i unucima", "ubicama staraca, žena i nejači" i sličnim izrazima ponovo nastoje umanjiti svoj krvavi doprinos u stradanju Hrvatske, te svu krivicu prebaciti na naša leđa.

Vjerujemo da je trpljenja ovakve situacije već odavno previše, te da se mora jasno razlučiti tko je agresor a tko žrtva, te da se za slučajeve poput ovog mora isključivo utvrditi pojedinačna odgovornost, a ne "zapovjedna odgovornost", posebno omiljena od strane Haškog suda.
Zapovjedna odgovornost može se primjenjivati jedino na profesionalne zapovjednike u dobro organiziranoj, stegovno ustrojenoj i tradicijski učvršćenoj vojsci, a ne na dragovoljce koji su ne u zapovjedničkoj, nego u ratničkoj ulogi proveli tek nekoliko mjeseci i to ne po vlastitom izboru, već isključivo primorani potrebom za obranom vlastitog života, života vlastite obitelji i svojih bližnjih, te očuvanje Hrvatske države, u kojo danas živimo.

P.S.

Pod optužbom za izvršenje ratnih zločina u Poljani 1991. godine uhićeni su (do sada); Damir Kufner, Davor Šimić, Željko Tutić, Tomislav Poletto, Ante Ivezić i Pavle Vancaš.
Branitelji s ovog područja dobro znaju koje postrojbe su u to vrijeme kontrolirale područje Poljane, tko im je bio zapovjenik, te kakav je bio njihov odnos prema civilima ali i ostalim braniteljima koji su se zatekli na "njihovom" teritoriju.
Mali podsjetnik; radi se o onim istim "hrabrim" postrojbama koje nismo ni u tjedan dana uspjeli nagovoriti da krenu u oslobađanje teritorija koji je zauzet od strane neprijatelja 12./13. listopada 1991. godine, odnosno o onim istim postrojbama koje su zatvarala i "ispitivale" naše liječnike koji su dali ogroman doprinos pri evakuaciji pakračke bolnice i psihijatrije, a valjda i o jedinim postrojbama u Hrvatskoj koje su u to vrijeme podignule oružje u pravcu pravih branitelje Lipika i Pakraca.