Kao i prije tri godine, ministri poljoprivrede hrvatske i srbijanske vlade opet su se dogovorili o povratku otetih lipicanaca u Hrvatsku.
Novine su pune ishitrenih naslova u stilu "Lipicanci se vraćaju kući", komisije će se formirati, pregledati i popisati, sve ono što proteklih desetljeća još nije pregledano i popisano, a onda... Što će biti onda to još ne znamo - nitko na to pitanje danas nije odgovorio. Kada je prije nekih desetak dana nekoliko udruga koje se bore za prava životinja započelo medijsku kampanju u svrhu skretanja pažnje javnosti na potrebu hitnog spašavanja lipičkih lipicanaca koji se nalaze u teškom fizičkom stanju na imanju Todora Bukinca u Vojvodini, mediji su se isprva potpuno oglušili. Konačno, prije nekoliko dana, velike medijske kuće u Hrvatskoj i Srbiji su prenijele poruke udruga koje se bore za prava životinja, te su objavile vijesti o mršavim, gladnim i bolesnim konjima. Političari su, za razliku od medija, ovaj put reagirali gotovo momentalno - danas, utorak 28. kolovoza, sastali su se na imanju Todora Bukinca i vodili razgovore "iza zatvorenih vrata". Novinarima ulazak na ergelu ni danas nije bio dopušten. No, ministri su nakon sastanka dali zajedničku izjavu, u kojoj su naveli kako su "sa današnjim sastankom praktično otpočeli proces povratka konja u Hrvatsku", te je dogovoreno da "stručne službe ministarstava u naredne dve nedelje izvrše sve potrebne provere, kontrole, utvrđivanja stanja i da onda završimo taj proces povratka" (Milosavljević), što znači da će se na licu mjesta "utvrditi brojčano stanje, matične knjige, potomstvo, zdravstveno stanje i stvoriti pretpostavku za ono što svi želimo, a to je povratak konja u Hrvatsku" (Čobanković).  Ipak, istina je da je manje više sve to dogovoreno i 2004. godine, ali je proces povratka zapeo kada je vlasnik ergele na kojoj se konji nalaze, Todor Bukinac, postavio zahtjev za nadoknadu "štete", odnosno troškova dotadašnjeg smještaja konja na njegovoj ergeli, u iznosu od 300.000 €.
Hrvatska vlada je tada odbila platiti traženi iznos i čitava stvar je stala, te s vremenom, sve do početka ljeta ove godine, koja je slučajno i izborna godina u Hrvatskoj, pala u zaborav.
Na današnjem sastanku, prepunom optimističkih izjava, ponovo nije odgovoreno na osnovno pitanje; tko će platiti traženu "nadoknadu" Todoru Bukinac, od koje on ni dalje ne odustaje, i kolika će ta odšteta biti? Sam Bukinac danas nije "pravio nikakvu matematiku" jer se, prema njegovim riječima, nitko nije izjasnio koje i koliko konja se potražuje, a na pitanje da li će i dalje tražiti novac za konje odgovorio je sasvim nedvojbeno - "Pa, normalno!".
Autor ovog članka osobno vjeruje da bi nekada traženi iznos od 300.000 € ovih dana mogao i poprilično porasti. Naravno, i dalje ostaje otvoreno pitanje da li T. Bukinac ima pravo tražiti naknadu za "uzdržavanje" konja u proteklim godinama, te da li RH tada ima pravo tražiti naknadu štete za korišteni genetski materijal, odnosno za sve one potomke lipički lipicanaca (pastuha i kobila) koji su tijekom svih tih godina oždrijebljeni te naknadno prodani (jedno čistokrvno ždrijebe skuplje je od automobila više klase), te tko se je na kraju od prodaje te ždrijebati okoristio, odnosno ostvario financijsku dobit. Najvažnije pitanje u cijeloj ovoj priči danas je ostalo ne spomenuto i neriješeno - tko će se pobrinuti da se konjima žurno i neodgodivno pruži neophodna veterinarska skrb i potrebna prehrana? Jedino zbog čega su danas konji bili sretni je to što su ih naši novinari kriomice hranili sa travom i dračem ubranim oko obora u kojem su se nalazili... Da li bi lipicanci htjeli kući? - Sigurno da bi htjeli. U Lipiku im se tako nešto ipak ne bi moglo dogoditi!  Za nas kojima je sve ovo daleko više od političke epizode, stvar će biti gotova tek kad konji budu zdravi i siti pod krovom lipičke ergele, a do tada bi smo uistinu voljeli čuti odgovore na mnoga pitanja; koliko će se konja vratiti, kada će se vratiti, gdje će biti smješteni i tko će se o njima dalje brinuti.
Gospodo političari, molim vas - ne pravite od ove priče neki novi Vukovar, neki novi Dubrovnik niti neki novi Pakrac i Lipik... Osobno se nadam da će se ovaj "križni put" naših lipicanaca ipak sretno završiti, te da će se ime Todor Bukinac uskoro spominjati samo u pričama kojima će mame kobile plašiti svoju neposlušnu ždrijebad... Foto: Udruga "Sloboda za životinje"
Vezane vijesti: (pogledaj gore desno)
Ova vijest u drugim medijima: Komentirajte na forumu -->
 |